U toku Kurban-bajrama posredstvom Muslim Aida 6.400 osoba opskrbljeno je kurbanskim mesom. Kurbani su darivani stanovnicima Krasan Polja (Bratunac), Potočara, Doboj Istoka, piča, Bihaća, Srebrenice, Vlasenice, Milića i Zvornika.
Od prestanka agresije na BiH prošlo je sedamnaest godina. Iako je to dosta godina zemlja još uvijek nije doživjela svoj prosperitet a dosta njenih građana živi životom nedostojnim čovjeka. U najtežoj situaciji su svakako povratnici. Oni su preživjeli najveće ratne strahote ali i sve nedaće koje post-ratno društvo može da donese. Često nemaju zdravstvenog osiguranja, niti redovnih finansijskih primanja. Njihova djeca nemaju adekvatnih uvjeta za školovanje. Nerijetko u povratničkim porodicama nedostaje redovan dnevni obrok. Svi ovi problemi najlakše se mogu uočiti posmatrajući lica žena povratnica. Duboke bore i ugasle oči žena, u godinama za koje kažemo da su najbolje, su sumorni svjedoci istine za koju nema nikoga ko bi prihvatio odgovornost. U povratničkim mjestima i naseljima još uvijek nema sistematskog rješavanja problema. Stoga postoji velika potreba za humanitarnim akcijama pojedinaca i humanitarnih organizacija.
Muslim Aid je jedna od humanitarnih organizacija koja dugi niz godina djeluje u Podrinju i Istočnoj Bosni. Podjela kurbanskog mesa u toku Kurban-bajrama je redovan projekt kojeg implementira bosansko-hercegovačko predstavništvo Muslim Aid-a. Ove godine Muslim Aid je porodičnim kurbanima opskrbio 1600 porodica. Jedna od njih je i porodica Bečić Fatime iz Krasan Polja općina Bratunac, koja pripada kategoriji najugroženijih.
Fatimina komšinica Bečić Hasija povratnica je već jedanaest godina. Kaže da je rodno ognjište donijelo mir i sreću. Prezadovoljna je da imaju socijalno osiguranje i penziju od 300KM. Kurbani je naročito raduju.
U Krasan Polje su se prije jedanaest godina vratili i Demirović Mejra i njen sin Nesib. Mejra je u ratu izgubila muža, a Nesib oca, i to kada mu je bilo deset godina. Od tada njih dvoje samo sustiže patnja za patnjom. Bajrami im donesu dodatne sjete ali i radosti. Naročito kada ih se sjeti neko ko im može pomoći da i dalje preživljavaju. Mejrin sin Nesib ima 29 godina i rado bi zasnovao vlastitu porodicu ali u ovim uvjetima to se za njega čini nemogućim. Potucajući se po izbjegličkim kampovima nije uspio završiti školu. Sanja o tome da ima neki privatni posao, ali mu je i zato neophodna nečija pomoć.
Sumeja i Ahmedin Avdić su ovaj put imali više sreće pa su u okviru ovog projekta Muslim Aida dobili priliku za ostvarivanje zarade te povećanja stočnog fonda. Naime, ovaj mladi bračni par je dobio 25 sjajnih ovaca, odnosno ovaca koje su nosile janjad. Avdići su bili dužni ovce zaklati za kurbane i podijeliti ih komšijama, a janjad zadržati za sebe. Također su dobili i sredstva za hranu ovaca. Ovaj projekt je uključivao ukupno šest porodica koji su dobili po 25 ovaca. Iako su mladi i vrijedni, Avdići su na naše pitanje može li se konačno u Podrinju živjeti bez humanitarne pomoći odgovorili da je to nažalost nemoguće ali da će se njih dvoje truditi da opstanu na svom ognjištu bez obzira na sve nedaće. Sumeja i Ahmedin svojom vedrinom, optimizmom i željom za opstankom na svojoj zemlji zaslužuju znatno bolju podršku u održivom povratku. Oni i njihove komšije ne bi smjeli biti prepušteni sami sebi i biti na rubu životne provalije. Stoga iz Muslim Aid-a apeluju da se što veći broj situiranih građana pridruže njihovim akcijama u povratničkim mjestima Podrinja i Istočne Bosne.