U nastavku pročitajte UN-ovo najnovije istraživanje razvoja i suzbijanja svjetskog siromaštva. Isto je pokazalo kako je novi pristup mjerenju pokazao kako siromaštvo čini niz bitnih faktora. Muslim Aid BiH iste faktore uzima u obzir prilikom svoje misije pomaganja ljudima i razvoja održivih projekata te se služi ovakvim informacijama kao smjernicama za svoj rad.
Prema revolucionarnom naučnom istraživanju sa novim pristupom u mjerenju siromaštva neki od najsiromašnijih ljudi svijeta su znatno manje siromašni. Ovaj izvještaj je rezultat inicijative za suzbijanje siromaštva i razvoj čovječanstva Okfordskog univerziteta, a koji predviđa da bi zemlje koje spadaju u red najsiromašnijih država svijeta mogle suzbiti ekstremno siromašvo u roku sljedećih 20 godina ukoliko zadrže trenutne stope.
Ovo istraživanje identificira vodeće zemlje po pitanju siromaštva poput Ruande, Nepala i Bangladeša kao mjesta gdje bi ekstremno siromaštvo moglo nestati i za vrijeme života sadašnjih generacija. Blizu njih u oporavku su Gana, Tanzanija, Kambodža i Bolivija. Ovo istraživanje dolazi nakon najnovijeg UN-ovog razvojnog izvještaja po kojemu su dosadašnje stope smanjenja siromaštva nadmašila sva očekivanja. Izvještaj navodi kako “svijet svjedoči epohalni globalni rebalans sa većim porastom u najmanje 40 zemalja u kojima se pruža pomoć stotinama miliona ljudi kako bi se izvukli iz siromaštva i postali dijelom nove globalne srednje klase. Nikad u historiji se prospekti i životni uvjeti tolikog broja ljudi nisu promijenili tako dramatično i brzo.
Ovakve mogućnosti za svjetliju sliku svijeta su rezultat međunarodnih i domaćih ulaganja kao i razvojnih projekata ulaganja u škole, zdravstvene ustanove, domaćinstva, infrastrukture i lakšem pristupu vodi. UN naglašava i trgovinu kao ključni faktor koji je poboljšao stanje u Afganistanu, Etiopiji, Ruandi i Sijera Leoni. Ovi napredci se nikad prethodno nisu primijetili obzirom na organičenost prijašnjih instrumenata za mjerenje siromaštva jer se siromaštvo mjerilo samo na osnovu dohodaka, izuzimajući iz obzira druge bitne faktore poput zdravlja, obrazovanja i standarda života.
Studij o najsiromašnijim ljudima koristi nove metode mjerenja, tj. multidimenzionalni index siromaštva (Multidimensional Poverty Index- MPI) kojim je unaprijeđen UN-ov izvještaj 2013.godine. Ovaj uključuje 10 indikatora u mjerenju sromaštva – ishranu, mortalitet djece, godine pohađanja i prisustva u školi, gorivo za kuhanje, vodu, sanitaciju, struju, podpođenost.
Ova inicijativa se nada da će informacije iz MPI-a podstaći međunarodne donatore i vlade da pomognu najsiromašnijim na način da dozvole mjerenje rezultata. Akademici vjeruju da stare metode mjerenja dohotka – poput onog u kojem je mjerilo ljudi koji zarađuju 1.25 i manje dolara na dan – ignoriše ostale oblike deprivacije poput ishrane, zdravlja, te sanitacije.
Ovaj sistem je razvijen 2010.g. od strane direktorice, dr. Sabine Alkire, i dr. Marije Emma Santos. Dr. Alkira je rekla kako “po riječima ljudi širom svijeta, siromaštvo čini mnogo više od novca; čine ga zdravlje, hrana, nesigurnost, nezaposlenost, ili doživaljavanje nasilja, ponižavanja, nedostatak zdravstvene njege, struje, ili kvalitetnog doma.
“Uloga građanskog aktivizma je jako podcijenjena. Možda nismo primijetili snagu samih ljudi, žena koje jedna drugu osnažuju, te civilnog društva koje se uzdiže.
Studij je pokazao u 2013.godini kako ukupno 1.6 milijarde ljudi živi u multidimenzionalnom siromaštvu. Najsiromašnijih milijarde ljudi živi u 100 zemalja, od kojih najviše živi u južnoj Aziji, sa Indijom koja čini 40%, te Afrikom sa 33%. Ovaj izvještaj je pokazao i da 9.5% od najsiromašnijih milijarde ljudi živi u razvijenim državama srednje klase.